Povijest
(History)


Tip univerzalnog japanskog motocikla

Sredinom 1970-tih godina američki motoristički časopis "Cycle" (ugasio se 1990-tih godina) iskovao je novi izraz "UJM" (eng. Universal Japanese Motorcycle) - "sveopći japanski motocikl" - koji je, nakon pojave legendarnog Hondinog modela CB750 iz 1969. godine, opisivao naglo povećanje i sveprisutnost sličnih japanskih motocikala.

Honda je taj model proizvodila duge 34 godine, sve do 2003. U to vrijeme postao je jedan od najlegendarnijih i najpopularnijih motocikala ikada, a taj epitet zaslužio je svojom pouzdanošću, sportskim karakterom i maksimalnom brzinom od 200 km/h. Takozvana 'forka' s 736 kubika i 4 redna cilindra razvijala je 68 KS. Agregat je bio zrakom hlađen i gotovo neuništiv, a originalni koncept potekao je iz trkaćih Hondinih motocikala iz doba Drugog svjetskog rata. U duge 34 godine proizvedeno je nevjerojatnih 400.000 primjeraka.

Ovaj Hondin motor postao je na neki način predložak za dizajn brojnih narednih modela četiriju glavnih japanskih proizvođača (Japanese Big Four); Honda, Kawasaki, Suzuki, Yamaha.

Honda CB750 - pokretač UJM ere

UJM je kao predložak opisivao motocikl s četiri cilindra i rasplinjačem za svaki cilindar, motocikl koji ima standardnu poziciju vozača, konstrukciju motora i mjenjača u istom kućištu (tzv. unit construction), ima prednje disk kočnice, konvencionalnu konstrukciju okvira od čeličnih cijevi, produženu prednju vilicu te straga dvostruke amortizere.

Yamaha XJ650 Special iz 1980.

Reprezentativni UJM modeli su bili Honda CB750, Yamaha XJ650, Kawasaki Z1 i Suzuki GS750. Ovi motocikli imali su veliku prodaju i nastavili su se proizvoditi još narednu deceniju.

Kawasaki Z1
Suzuki GS750

Prilagođeni (custom) modeli - nastank choppera

Kako su spomenuti japanski proizvođači motocikala međusobno replicirali sličan dizajn, nastala je ustaljena UJM forma motora koji su svi bili manje-više izjednačeni u funkcionalnostima, kvaliteti i izgledu što je na neki način postalo dosadno i neinventivno. Umorni već od tog stereotipnog japanskog izgleda motora (UJM), vlasnici su počeli svoje motocikle sami preuređivati po vlastitom ukusu i prilagođavati ih svojim potrebama i afinitetima. Visoki upravljači, kromirane ispušne cijevi, pomaknuta sjedala s naslonom za suvozača (zapravo suvozačicu, naravno) i dodatno produžene prednje vilice bile su uobičajene promjene i prilagodbe - rodili su se cruiseri/chopperi.

Nastanak Yamahinog Virago modela

Stilisti i prodavači motocikala tražili su od japanskih proizvođača da ponude tvornički model motocikala s takvim osobinama što su oni prihvatili i kad su se pojavili na tržištu ti motocikli postigli su momentalni uspjeh i često su se prodavali bolje nego osnovni modeli na kojima su se temeljili.

Tijekom tog razdoblja Yamahini menadžeri zaduženi za prodaju u Americi napravili su istraživanje tržišta koje je pokazalo da, iako vlasnici vole ustaljenu UJM formu motocikala, također žele izgled i performanse zračno hlađenog V-twin motora, ali po nižoj cijeni. Tako su u suradnji s japanskim inženjerima i dizajenrima došli do razvoja jedinstvenog motora koji je kao osnovu imao 75-stupanjski V-twin motor sa stražnjim cilindrom pomaknutim u stranu. Shvatili su da takva konstrukcija postiže optimalni balans između osovina kotača, težišta motora i kontrole vibracija dok se istovremeno postiže poboljšano hlađenje stražnjeg cilindra.

Yamaha XS650 - u UJM stilu, ali samo dva cilindra i ne V-twin konstrukcija

Rodio se Virago - 1981.

Virago je prvi Yamahin motocikl za cestovno krstarenje (cruising) s V-motorom i jedan od prvih motocikala u masovnoj proizvodnji s jednoamortizerskom (eng. mono-shack) stražnjom suspenzijom. Virago motocikl je prvi put proizveden 1981. godine prvotnog obujma 748 ccm (tada je to bio najčešći obujam motora kod motocikala na američkom tržištu). Nešto poslije, 1982. godine su proizvedene i druge inačice, od 500 ccm i 900 ccm. Kasnije je paleta proširena na cijeli niz drugih modela (xv125, xv250, xv400, xv500, xv535, xv700, xv750, xv920, xv1000, xv1100

Yamaha Virago xv750 iz 1981. godine

Prvotni Virago xv750 motocikl je redizajniran 1984. godine pri čemu je stražnji ovjes promijenjen iz jednoamortizerskog (mono-shack) u dvoamortizerski (dual-shack) oblik te je spremnik goriva dobio novi oblik suze.

Također 1981. godine Yamaha je proizvela model xv920R. Bio je to nešto unaprijeđen model xv750, ali zadržanog starog UJM izgleda. No bio je to model koji je za pogon koristio lanac umjesto kardana (zato ona oznaka R). Ovaj model na američkom tržištu nije polučio neki dobar rezultat i 1983. godine je povučen s tržišta.

Yamaha xv920R

Isti taj model, samo s nešto većim volumenom cilindara od 980 ccm, prodavao se na europskom tržištu pod nazivom Yamaha XV1000/TR1 (također je imao pogonski lanac umjesto kardana).

Yamaha xv1000/TR1

1982.

1982. godine, samo godinu dana nakon izlaska xv920R modela, pogonski lanac je zamijenjen kardanom i to je postao model xv920 Virago (za razliku od njega model xv920R nije nosio ime Virago). Ovaj model je imao neke dodatne funkcionalnosti kao što su: dvostruki kočioni diskovi, podesiv upravljač, komandna ploča s LCD ekranom (vrlo moderno za ono vrijeme). No i ovaj model ubrzo se prestao porizvoditi 1984. godine.

1982. godine je Harley Davidson, bojeći se navale Yamahinog Virago i drugih japanskih motocikala na američko tržište i ugroze svoje prodaje sličnima, a jeftinijim japanskim modelima, traži od države zaštitu i nametanje većih uvoznih tarifa na strane motocikle zapremine veće od 700 ccm.

1983.

1983. godine proizveden je xv500K koji se može uvrstiti u klasičnu UJM formu, a na osnovu kojeg je kasnije izrasla cijela nova paleta Virago motocikala. (Ovaj model treba razlikovati od potpuno drugačijeg modela xv500(L) iz 1992.g. koji je zapravo xv535 samo smanjenog volumena cilindara.) Iste godine izdani su xv750 Virago i xv920 Virago u Midnight izdanju, obojani u crnu boju visokog sjaja, zacrnjenog motora (mašine) s detaljima u pozlaćenoj boji.

Yamaha xv500K - 494 ccm - proizvodnja 1983-1987
kotači s uvijenim nosačima felge

1983. Harley Davidson je uspio izlobirati povećanje uvoznih trošarina na motocikle s motorima volumena iznad 700 ccm. Američka administracija predsjednika Ronalda Reagana uvela je drastično povećanje trošarina (za 45% - sa 4,4% na 49,4%) na uvoz stranih motocikala (naravno, ciljalo se na Japance), ali je predviđeno da se ono s vremenom smanjuje i kroz 5 godine vrati na početnu razinu. Trošarina je prve godine bila 49,4%, druge godine 39,4%, treće godine 24,4%, četvrte godine 19,4% nakon čega se treba vratiti na početnih 4,4%.

1984.

1984. godine zadnja jednoamortizerska (mono-shock) suspenzija je promijenjena u stražnji ovjes sa dvostrukim amortizerima i cjelokupni izgled motocikla je izmijenjen kako bi još više održavao novi stil choppera na kakav novi Virago cilja. Dodana je kočnica s dva diska, i dvoja kliješta kočnice sa suprotnim klipovima. Kotači sa uvijenim nosačima felge promijenjeni su u kotače s pet ravnih nosača.

Yamaha xv750 Virago iz 1984. godine s 5 ravnih nosača felge i dvostrukim amortizerima nazad

Kako bi legalno izbjegla uvedene namete, Yamaha je tada proizvela motocikl xv750, ali u novoj verziji volumena od 699 ccm (to je postao model xv700 Virago) nazvan još i "tariff buster" koji se proizvodio samo do 1988. godine kad je spomenuti privremeni zakon istekao. Honda i Kawasaki su na navedeno drakonsko povećanje uvoznih davanja odgovorili povećanim transferom proizvodnje motocikala u tvornice na američkom tlu. Yamahin model s inicijalnom zapreminom od 920 ccm, kako je tad bio opterećen dodatnim carinskim nametom u rangu do 1000 ccm, je pomaknut prema gore na 981 ccm (što je postao model xv1000 Virago).

1987.

1987. godine stvoren je motocikl s obujmom motora od 535 ccm (model xv535 Virago). To je jedan od najčešćih modela na europskom tržištu. Zbog regulative u obujmu, prvenstveno za japansko tržište napravljen je i xv400 Virago model.

1988.

1988. godine ukinute (istekle) su velike carine i prestalo se s proizvodnjom privremenog modela xv700, a na tržište je vraćen model xv750. Modelu xv920, koji je prethodno prerastao u xv1000, nije više bilo povratka te mu je još jednom povećan obujam na 1063 ccm (što je onda postao model xv1100 Virago).

1989.

Kasnih 80-tih godina paleti Virago modela dodan je i mali model xv250 Virago.

Yamaha Virago xv250S
Yamaha Virago xv535S
Yamaha Virago xv1100

1992.

Na europsko tržište izbačen je model xv500 Virago (imao je i nastavak L za oznaku godine izdanja i treba ga razlikovati od bitno različitog modela xv500K iz 1983. godine) što je zapravo bio model xv535 smanjenog obujma cilindara na 499 ccm kako bi se upalo u niži porezni razred pojedinih europskih zemalja (Austrija).

1995.

Ovo je godina u kojoj su mnogi Virago modeli doživjeli preobrazbu i pretvorili se u Special modele: xv250S Virago, xv500S Virago, xv535S Virago, xv1100S Virago. (Ovaj S u oznaci ne označava godište.) Nove prednje kočnice su izvedene s dvoklipnim kočionim kliještima (prije su bila jednoklipna kočiona kliješta).

1998.

Ove godine desila se drugo poboljšanje najpopularnijeg europskog modela xv535S u Deluxe izdanje koji je postao xv535DX Virago. Nije tu bilo nekih većih promjena; dodan 3D amblem na spremniku, četvrtasti retrovizori, indikatorska ploča malo izmijenjena.

2004.

Proizveden i najmanji model xv125 Virago namijenjen prvenstveno istočnom tržištu, ali ga se može naći i Europi.

2008.

Virago modeli većih kubikaža kasnije su izbačeni iz proizvodnje i zamijenjeni serijama motora V-Star i Road Star (xv1300, xv1600, xv1700). Posljednji motor koji je još nosio Virago ime je Virago xv250 iz 2007. godine. U 2008. godini i on je promijenio ime u V-Star 250.

Yamaha V-Star 250

Nema komentara:

Objavi komentar